struka(e):

Bobaljević (Babali, Bobali, de Bobalis, Bobalio, Bobalić), dubrovačka plemićka obitelj. Spominje se u izvornoj građi od sredine XIII. st. do 1771. Postojao je i pučanski ogranak s nadjevkom »Kuko«. Prema M. Orbiniju, najstariji je član obitelji Vid (Vita Bobali), koji je 887. s neretvanskom mornaricom razbio mletačko brodovlje kraj Makarske. Dubrovački kroničari navode Mihovila, zapovjednika dubrovačkog brodovlja, koji je kraj Poljica u blizini Orašca 1184. porazio zahumskoga kneza Miroslava, a Domanja, Vlaho i Vuk na početku XIII. st. sudionici su pokušaja svrgavanja dubrovačkoga kneza Damjana Jude. Novomu promletačkom pokušaju promjene usprotivila su se braća Mihovil i Vid. Potkraj XIII. i na početku XIV. st. istaknuo se Domanjin sin Vid (u. prije 1321), poslanik u misijama u Srbiji, Bosni i Veneciji, a u XIV. st. savjetnik bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića Domanja, njegov brat Vlaho (spominje se 1322–84), član Vijeća umoljenih i dubrovački knez, Vukov sin Mihovil (spominje se 1384–1400), diplomat, knez i vijećnik. U drugoj polovici XIV. i na početku XV. st. djelovali su Vlahov sin Vuk (spominje se 1377–1407), kapetan dubrovačkih galija u pratnji hrvatsko-ugarskoga kralja Sigismunda 1396 (pripisuje mu se i spaljivanje Drijeva na Neretvi 1404. u ratu s bosanskim kraljem Ostojom), te Mihovilov sin Vuk (spominje se 1370–1434), zakupnik carine u Srbiji. Njihovi mlađi suvremenici bili su Vlahov sin Vuk (1419–57), istaknuo se kao diplomat, i Mihov sin, humanist i pjesnik Vuk (u. 1473). Potkraj XV. i na početku XVI. st. živjeli su benediktinac Makarij i Matej Franov, javni djelatnik i poznavatelj latinskoga, hebrejskoga i grčkoga (preveo djela sv. Bazilija). U XVI. st. djelovali su Miho (u. 1557) i njegovi sinovi: pjesnik Sabo (po ocu nazvan Mišetić), pjesnik Sigismund i Marin, zatim Jerolim, konavoski knez 1544–45., književni mecena Marin (u. u Pesaru 1605) i brat mu Džono. U XVII. st. djelovao je Frano, nakon potresa 1667. izabran u privremenu vladu. Obitelj je sagradila ljetnikovce u drugoj polovici XVI. st. u Gružu i Rijeci Dubrovačkoj. Iz pučanskog ogranka obitelji istaknuli su se pjesnici Frano Kuko st. i Miho Kuko. Jedan od ogranaka obitelji Sorkočević ponio je nakon ulaska u redove plemstva (1666–67) po ženskoj liniji prezime Sorkočević-Bobaljević (izumro 1800).

Citiranje:

Bobaljević. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bobaljevic>.