Borojević, Svetozar, austrougarski feldmaršal i vojskovođa (Umetić kraj Kostajnice, 13. XII. 1856 – Celovac/Klagenfurt, 23. V. 1920). Kadetsku školu pohađao u Liebenauu kraj Graza, a 1878. sudjelovao u okupaciji BiH (Kakanj, Sarajevo). Po završetku Više ratne škole u Beču 1883. predavao je taktiku i vojnu povijest u Vojnoj akademiji u Bečkome Novom Mjestu 1887–91. God. 1892. postaje bojnik, 1895. potpukovnik, 1898. najprije pukovnik, potom je promaknut u čin feldmaršala lajtnanta, a 1913. u čin pješačkoga generala. Sljedeće godine ratovao je u Galiciji, oslobodio tvrđavu Przemyśl od prve opsade (u listopadu 1914) i držao položaje kod Dukle u Karpatima, spriječivši tako prodor Rusa na Dunav kada su već bili ugrozili Budimpeštu i požunski mostobran. Kao zapovjednik V. armije organizirao obrambenu frontu na Soči i odbio niz talijanskih ofenziva. Napisao dvije knjige: Kroz Bosnu (Durch Bosnien, 1887) i O ratu protiv Italije (1923).
