struka(e):
Bouquet, Michel
francuski glumac
Rođen(a): Pariz, 6. XI. 1926.
Umr(la)o: Pariz, 13. IV. 2022.

Bouquet [bukε'], Michel, francuski glumac (Pariz, 6. XI. 1926Pariz, 13. IV. 2022). Učio glumu kod Mauricea Escandea, prvaka Comédie–Française, potom polazio pariški Visoki nacionalni konzervatorij dramske umjetnosti gdje je 1977–96. i predavao. U kazalištu glumio od 1944. te je ulogama u dramama Jeana Anouilha (Romeo i Jeannette, Sastanak u Senlisu, Poziv u dvorac, Ševa, Jadni Bitos ili večera glava) i Alberta Camusa (Kaligula, Pravednici) stekao status najuglednijeg mladog glumca francuskog kazališta (uz Gérarda Philipea), surađujući često s istaknutim redateljima Andréom Barsacqom i Jeanom Vilarom. Vrlo brzo širi repertoar pa s uspjehom tumači impulzivne likove u Vilarovim postavama Shakespeareovih »kraljevskih drama« Henrik IV. (kao princ Hal) i Rikard II. (kao vojvoda Aumerle) te započinje i niz kreacija u Molièreovim komedijama kojima se vraća sve do 2017 (Liječnik protiv volje, Don Juan, Škrtac, Umišljeni bolesnik, Tartuffe). Poznat po preciznosti i razrađenosti interpretacija, istaknuo se i u Dantonovoj smrti Georga Büchnera, u Camusovoj dramatizaciji Bjesova Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga, u suvremenom repertoaru u dramama Renéa de Obaldije (Gospodin Klebs i Rozalie), Johna Osbornea (Neprihvatljiv dokaz), Harolda Pintera (Zbirka, Rođendan, Ničija zemlja), Ronalda Harwooda (Na čijoj strani), kao i Samuela Becketta (U očekivanju Godota, Svršetak igre) te napose Eugènea Ionescoa (Nosorog, Kralj umire, kao Kralj, jedna od njegovih najikoničkijih uloga), pa ponovno kao shakespearijanski protagonist (Oluja, Macbeth). Na filmu je debitirao 1947., a, usprkos zapaženoj ranoj ulozi u Bijelim šapama (Pattes blanches, 1949) Jeana Grémillona (prema Anouilhovom scenariju), kontinuirano je glumio tek od kraja 1960-ih, kada se afirmirao kao jedan od najistaknutijih francuskih karakternih glumaca, najčešće tumač uljuđenih (često prijetvornih) buržuja skrivenih (kadikad i zločinačkih) poriva, najsugestivnije u filmovima Claudea Chabrola Nevjerna žena (Une femme infidèle, 1968), Raskid (La Rupture, 1970), Upravo pred noć (Juste avant la nuit, 1971), Murjak na muci (Poulet au vinaigre, 1985). Uspješno je surađivao i s Françoisom Truffautom (Nevjesta je bila u crnini – La mariée était en noir, 1968; Sirena s Mississippija – La Sirène du Mississippi, 1969), dojmljiv je i kao tumač policajaca opsjednutih osvetom u Dozvoli za ubijanje (Un condé, 1970) Yvesa Boisseta, Rođenom zločincu (Deux hommes dans la ville, 1973) Joséa Giovannija i adaptaciji Jadnika (Les Misérables, 1982) Roberta Hosseina, očeva i staraca (Junak Toto – Toto le héros, 1990., Jaco Van Dormael; Kako sam ubio oca – Comment j’ai tué mon père, 2001., Anne Fontaine) te u biografskim ulogama: Knežev rukopis (Le Manuscrit du prince, 2001) Roberta Andòa (kao talijanski pisac Tomasi di Lampedusa), Šetač s Marsova polja (Le Promeneur du Champ-de-Mars, 2005) Roberta Guédiguiana (kao François Mitterrand), Renoir (2012) Gillesa Bourdosa (kao slavni slikar).

Citiranje:

Bouquet, Michel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bouquet-michel>.