Bramante [~ma'~], Donato, talijanski graditelj i slikar (Monte Asdrualdo, danas Fermignano, 1443. ili 1444 – Rim, 11. IV. 1514). Najvažniji predstavnik visoke renesanse u arhitekturi. Graditeljstvo je učio u Urbinu kod L. Vranjanina, od kojega je preuzeo osjećaj za harmonične razmjere, čistu formu i jedinstvenost arhitektonskoga oblikovanja. Oko 1474. dolazi u Milano, gdje djeluje kao slikar i graditelj; ondje je svoje poimanje o građevnom prostoru obogatio spoznajom o vrednotama starokršćanskih i romaničkih građevina, koje je smiono obogaćivao novim konstrukcijskim detaljima i dekorativnim elementima lombardijske arhitekture. Pregradnjom crkve Sta Maria presso S. Satiro i njezinom osmerokutnom sakristijom s kupolom (1488) Bramante je najavio arhitekturu visoke renesanse; u Milanu mu je glavno djelo kor crkve Sta Maria delle Grazie. Dolaskom u Rim 1499. svoj stil pod utjecajem antike razvio je do čistih arhitektonskih oblika koji obilježuju uzorno uravnoteženu visokorenesansnu prostornu kompoziciju. Prvo njegovo važno djelo u Rimu, gdje je do izražaja došla primjena izrazito antičkih elemenata, središnja je građevina skromnih razmjera, Tempietto, u samostanskom dvorištu S. Pietro in Montorio (1502), a nakon toga samostansko dvorište uz crkvu Sta Maria della Pace (1504) i kor crkve Sta Maria del Popolo (1509). Za pape Julija II. vodio je radove na dogradnji Vatikana (Cortile S. Damaso). God. 1506. započeo je gradnju nove crkve sv. Petra, za koju je izradio osnovu u obliku grčkoga križa s velikom središnjom kupolom i četiri pobočne. Za njegova su života podignuti glavni konstruktivni dijelovi nove građevine, a Michelangelo je poslije izradio završni plan. Gotovo nijedno Bramanteovo djelo nije izvedeno u cijelosti. Unatoč tomu, on je u Milanu i u Rimu imao presudan utjecaj na razvoj stila visoke renesanse, koji prihvaćaju njegovi učenici i sljedbenici Rafael, B. Peruzzi, A. i J. Sansovino, članovi obitelji Sangallo i G. Romano.
