Branagh [bræ'nə], Kenneth (Charles), britanski glumac, redatelj i scenarist (Belfast, 10. XII. 1960). Iz protestantske radničke obitelji koja se 1970. iz Sjeverne Irske preselila u Englesku. Diplomiravši glumu 1981. na Kraljevskoj školi dramske umjetnosti (RADA), rano se istaknuo kazališnim tumačenjima Shakespeareovih likova (Henrika V., Laerta, Romea te napose Hamleta) te u kazalištu počeo režirati 1985. Na filmu nastupa od 1987., a redateljsku je reputaciju stekao ekranizacijama Shakespeareovih djela, obilježenima složenom naracijom, pokretnom kamerom i orkestralnim skladbama Patricka Doylea, promišljeno prilagođenih žanrovskim konvencijama: ratnog filma u prvijencu Henrik V. (Henry V, 1989), screwball-komedije u Mnogo vike nizašto (Much Ado About Nothing, 1993), epske drame u Hamletu (1996), u kojem je tekst prenesen u cijelosti, radnje premještene u XIX. st., te mjuzikla odnosno romantične komedije u ostvarenjima Uzaludni ljubavni trud (Love’s Labour Lost, 2000) i Kako vam drago (As You Like It, 2006). U svima je, s iznimkom posljednjega, tumačio glavne uloge, kao i u nekim drugim svojim redateljskim ostvarenjima, često adaptacijama, npr. u znanstvenofantastičnom filmu strave Frankenstein (Mary Shelley’s Frankenstein, 1994) te tri vrlo gledana detektivska filma po predlošcima Agathe Christie (Ubojstvo u Orient Expressu – Murder on the Orient Express, 2017; Smrt na Nilu – Death on the Nile, 2022; Ubojstvo u Veneciji – A Haunting in Venice, 2023), u kojima je utjelovio lik detektiva Herculea Poirota. Uspješno je režirao niz visokobudžetnih hollywoodskih filmova različitih žanrova (Thor, 2011; Jack Ryan: Poziv iz sjene – Jack Ryan: Shadow Recruit, 2014; Pepeljuga – Cinderella, 2015; Artemis Fowl, 2020), no umjetnički su mu uspjeliji filmovi po vlastitim scenarijima (npr. Zimska priča – In the Bleak Midwinter, 1995., nagrada za režiju na festivalu u Veneciji), napose autobiografski nadahnut Belfast (2021), o životu dječaka iz radničke četvrti usred eskalacije političkog nasilja potkraj 1960-ih, za koji je nagrađen Oscarom za izvorni scenarij. Kao glumac tehnički profinjen i žanrovski prilagodljiv, energične, pomalo nemirne i ekscentrične prisutnosti, ponekad naglašene geste, učestalo tumači ambivalentne i moralno kompromitirane likove, kadikad u glavnim ulogama, npr. manipulativnog odvjetnika u trileru Prikriveno ludilo (The Gingerbread Man, Robert Altman, 1998), no najčešće u sporednima, i to često antagonista (Nepravedna igra – Rabbit-Proof Fence, Phillip Noyce, 2002; Tenet, Christopher Nolan, 2020). Ponavljao je uloge vojnika (Operacija Valkira – Valkyrie, Bryan Singer, 2008; Dunkirk, C. Nolan, 2017) i povijesnih osoba, npr. Laurencea Oliviera (Moj tjedan s Marilyn – My Week With Marilyn, Simon Curtis, 2011), s kojim ga se često uspoređivalo (»novi Olivier«), te samoga W. Shakespearea (u vlastitom filmu Sve je istina – All Is True, 2018., o posljednjim godinama Shakespeareova života), napose na televiziji gdje je u TV filmovima tumačio D. H. Lawrencea, Reinharda Heydricha, Ernesta Shackletona, Franklina D. Roosevelta i Borisa Johnsona), a istaknuo se nagrađivanom naslovnom ulogom rezigniranog inspektora u kriminalističkoj seriji Wallander (2008–16).
