STRUKE:

Branković, Đurađ

ilustracija
BRANKOVIĆ, Đurađ, pečat

Branković, Đurađ, srpski despot (?, oko 1375?, 24. XII. 1456). Drugi sin Vuka Brankovića, sestrić despota Stefana Lazarevića. Sudjelovao u bitki kod Angore 1402., ali je nakon bitke bio zatvoren u Carigradu. U savezu s Osmanlijama sukobio se sa svojim ujacima Stefanom i Vukom na Kosovu polju kod Tripolja 1402. i bio potučen. Pomirio se s despotom Stefanom 1412. i na čelu njegove vojske ratovao zajedno sa sultanom Mehmedom I. protiv njegova brata Muse. Od 1422. do 1426. ratovao je u Zeti protiv Venecije. Ugovorom u Tati 1426. proglašen nasljednikom despota Stefana; postao srpski despot nakon Stefanove smrti 1427. Po ugovoru u Tati morao je Ugarskoj vratiti Beograd i Mačvu; zato gradi novu prijestolnicu Smederevo do 1430. Nakon 1427. Đurađ je bio i ugarski i osmanski vazal. Udao kćer Maru 1435. za sultana Murata II. Uza sve to teško se održao u borbi između Ugarske i Osmanskoga Carstva. Kada su Osmanlije 1439. osvojili cijelu Srbiju sa Smederevom, Đurađ je otišao u Zetu, ali se brzo vratio u Ugarsku i spremao novi rat. S J. Hunyadijem 1443. prodro je u Srbiju i Bugarsku sve do Sofije. Mirom u Segedinu 1444. Osmanlije su Đurađu vratili Srbiju; Ugarska je međutim nastavila rat i bila poražena kod Varne. I u novom tursko-ugarskom ratu 1448., kada je J. Hunyadi poražen na Kosovu, Đurađ je ostao neutralan i čak nakon poraza zarobio Hunyadija. Nakon pada Carigrada (1453) Mehmed II. zauzeo je Novo Brdo (1455), opsjeo Beograd (1456), ali je ondje razbijen. Iste godine umro je Đurađ.

Citiranje:
Branković, Đurađ. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9275>.