Arhita iz Tarenta (grčki Ἀρχύτας, Arkhýtas), grčki filozof, matematičar i fizičar (Tarent, oko 430. pr. Kr. – ?, 348. pr. Kr.). Šest je puta bio biran za stratega Tarenta. Platonov prijatelj i pitagorejac. Vjerovao je da se teoremi najpouzdanije dokazuju s pomoću aritmetike. Razvio pojmove aritmetičke, geometrijske i harmonijske sredine. Rješavajući delski problem, prvi opisao prostornu krivulju (Arhitina krivulja). Prema predaji, utemeljio je matematičko opisivanje mehanike. Smatrao je svemir beskonačnim: ako bi se čovjek našao na granici svemira, ništa ga ne bi priječilo da pruži ruku preko te granice. Zastupao načelo gospodarskog izjednačavanja ljudi kao temelja skladnoga društva. U glazbi se bavio proučavanjem frekvencije i izračunavanjem frekvencijskoga intervala među tetrakordičkim tonovima dijatoničkoga, kromatičkog i enharmonijskog roda u starogrčkim glazbenim ljestvicama; otkrio ovisnost između visine tona i frekvencije; prema Aristotelu, izumio tzv. Arhitinu čegrtaljku za umirivanje djece. Djelo: O skladu (Ἁρμονιϰός). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Archytas) i planetoid (14995 Archytas).