struka(e):
Banchieri, Adriano
talijanski skladatelj i teoretičar
Rođen(a): Bologna, 3. IX. 1568.
Umr(la)o: Bologna, 1634.

Banchieri [baŋkiε:'ri], Adriano, talijanski skladatelj i teoretičar (Bologna, 3. IX. 1568Bologna, 1634). Učenik Giuseppea Guamija, 1587. ušao u benediktinski red. Bio orguljaš u Bologni, Imoli, Gubbiju, Veneciji, Veroni i Sieni. Godine 1615. utemeljio je Accademia de’ Floridi u Bologni, gdje je uz aktivno bavljenje glazbom organizirao liturgijsko-glazbene manifestacije, podučavao i animirao glazbeni život. Bavio se konstruiranjem glazbala (arpichitarrone) i objavljivao glazbenoteorijske traktate, npr. Svežanj ili najkorisnija pravila za one koji žele naučiti figuralni pjev (Cartella ovvero Regole utilissime à quelli che desiderano imparare il Canto Figurato, 1605). Bio je inovator koji je pristao uz novu firentinsku struju »pjevajućeg recitiranja«, višezborni venecijanski koncertantni stil i monteverdijevske inovacije. Prvi je u tiskovine crkvene glazbe unio basso continuo: Crkveni koncerti za osam glasova (Concerti ecclesiastici a 8 voci, 1595). Najpoznatiji je, međutim, po glazbi svjetovna značaja, posebno zbirkama živahnih »dramatskih i predstavljačkih madrigala«: Staračka ludost (La pazzia senile, 1598), Glazbeni punč (Il zabaione musicale, 1604) i dr. Pod pseudonimom Camillo Scaliggeri della Fratta pisao komedije, farse, novele i dr.

Citiranje:

Banchieri, Adriano. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/banchieri-adriano>.