struka(e):
Baumgarten, Alexander Gottlieb
njemački filozof
Rođen(a): Berlin, 17. VII. 1714.
Umr(la)o: Frankfurt na Odri, 26. V. 1762.

Baumgarten [bạu'mgartən], Alexander Gottlieb, njemački filozof (Berlin, 17. VII. 1714Frankfurt na Odri, 26. V. 1762). Utemeljitelj estetike kao filozofske discipline. Diplomirao je filozofiju i teologiju 1735. na Sveučilištu Halle, na kojem je od 1738. predavao kao izvanredni profesor. Od 1740. do smrti profesor na Sveučilištu u Frankfurtu na Odri. Svojim je filozofskim pozicijama, uglavnom iz metafizike i estetike, rehabilitirao filozofiju Christiana Wolffa te je pod značajnim utjecajem filozofije Gottfrieda Wilhelma Leibniza formulirao svoje osnovne metafizičke teze. Njegov je najznačajniji doprinos utemeljenju estetike, koju u kapitalnom djelu Filozofske meditacije o nekim aspektima pjesničkog djela (Meditationes philosophicae de nonnullis ad poema pertinentibus, 1735) ne shvaća primarno kao nauk o lijepome, nego kao nauk o »osjetilnoj zamjedbi« (aisthesis). Dok se povijesno, od Platona nadalje, nauk o lijepome zasnivao na metafizičkoj (kozmološkoj) argumentaciji o skladnom i uređenom svijetu povezanome duhom (nusom) koji implicira poredak istine i dobra neodvojivih od lijepoga, a osjetilnost shvaćala kao uzrok pogrešaka i zabluda, Baumgarten osamostaljuje estetiku kao područje osjetilnoga koje može biti zasebno bez nužnosti korektivne djelatnosti razuma. I dok su tradicionalno empirizam i racionalizam inzistirali na tome da se do lijepoga dolazi pukom osjetilnošću (empirizam) i racionalnošću (racionalizam), odn. spoznajnim ili logičkim putem, Baumgarten estetiku utemeljuje na osjećaju (ćućenju) lijepoga koje je odraz čovjekova subjektivna duha da u onome osjetilno zamijećenome prepozna »lijepo«. Estetiku, u odnosu na logiku i metafiziku, on naziva nižom spoznajnom moći (gnoseologia inferior), no baš se u njoj ogleda njezina samostalnost, temeljena na ljudskome duhu kao »urođenome lijepom duhu« (felix aestheticus). »Istina« se ne spoznaje metafizičkim, logičkim ili gnoseološkim putem, nego osjetilno kao estetska istina. Otuda se umjetnost temelji na zadaći da čovjeku i svijetu vrati izvoran ljudski i svjetski oblik, u kojem će čovjek tek moći prepoznati samoga sebe. Stoga misliti »lijepo« za Baumgartena znači izviranje iz najdublje biti onoga ljudskoga kao pogođenosti, taknutosti i ganutosti onim lijepim. Ostala djela: Metafizika (Metaphysica, 1739), Filozofska etika (Ethica philosophica, 1740), Estetika (Aesthetica, I–II, 1750–58), Predavanja iz logike (Acroasis logica, 1761), Sveopća filozofija (Philosophia generalis, 1770).

Citiranje:

Baumgarten, Alexander Gottlieb. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/baumgarten-alexander-gottlieb>.