Benešić, Ante, hrvatski književnik (Ilok, 12. VI. 1864 – Ilok, 12. IV. 1916). Pravo studirao u Beču i Zagrebu. Radio kao odvjetnik i javni bilježnik u Iloku. Pisao šaljive pjesme (Pjesme, 1905–06) i pripovijesti, anakreontsku liriku (Anakreontika, 1913), lakrdije (Tri lakrdije, 1905), satirične i povijesne drame (Damjan Juda, 1905., prema nacrtu J. Koharića i dr.). Dramatizirao Diogenesa A. Šenoe i Quo vadis H. Sienkiewicza (Petronij, 1907) te sastavio idilični ep Branko i Grozdana (1906). Više njegovih neobjavljenih rukopisa čuva se u Zavodu za književnost i teatrologiju HAZU.
