struka(e):
Berkeley, George
englesko-irski filozof i teolog
Rođen(a): Dysert Castle, 12. III. 1685.
Umr(la)o: Oxford, 14. I. 1753.
ilustracija
BERKELEY, George

Berkeley [bα:'kli], George, englesko-irski filozof i teolog (Dysert Castle, 12. III. 1685Oxford, 14. I. 1753). Predstavnik subjektivnog idealizma u novijoj filozofiji. Svoju poziciju izgrađuje kroz raspravu s R. Descartesom i J. Lockeom. Za razliku od Lockea, svodi sveukupnu spoznaju ali i sveukupnu zbiljnost samo na subjektivnu aktivnost, tvrdeći da u svijetu nema ničega osim naših osjeta. Predmeti za koje tvrdimo da nas okružuju, po Berkeleyevu shvaćanju, nisu ništa drugo nego skupovi osjeta. Tjelesni svijet postoji samo onoliko koliko je osjetima zamijećen (esse est percipi), što je poslije kritizirao I. Kant. Sve što nazivamo materijom postoji samo kao skup naših osjeta koji su jedina realnost. Da bi dokazao da nema materije, morao je poricati i samu mogućnost općeg pojma o materiji, mogućnost postojanja apstraktnih pojmova uopće. Opći pojmovi su samo imena. Ali, postoje predodžbe koje su uređene neovisno o svijesti i njihov je uzrok Bog. Bog djeluje kada mislimo, čime se sam Bog izvrgava okazionalnosti tijeka mišljenja. Potkraj života Berkeley svoje misli razvija oslanjajući se sve više na metafiziku novoplatonizma. Glavna djela: Esej o novoj teoriji predodžbe (An Essay Towards a New Theory of Vision, 1709), Rasprava o načelima ljudske spoznaje (Treatise Concerning the Principles of Human Knowledge, 1710), Tri dijaloga između Hilasa i Filonusa (Three Dialogues Between Hylas and Philonous, 1713).

Citiranje:

Berkeley, George. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/berkeley-george>.