struka(e):

Bluetooth [blu:'tu:ϑ] (po danskom kralju Haraldu Modrozubom, engl. Bluetooth: Modrozubi), tehnika bežičnoga povezivanja elektroničkih naprava (mobitel, računalo, računalne periferije) radijskom vezom na malim udaljenostima (obično do 10 m); tehnika je razvijena u švedskoj tvrtki Ericsson 1994. Uređaji se povezuju u privremenu ili ad-hoc mrežu, pikomrežu (engl. piconet). Pikomreža sadržava do osam uređaja, od kojih jedan djeluje kao glavni i sinkronizira ostale. Bluetooth radi u frekvencijskom pojasu ISM (akronim od engl. Industrial, Scientific, Medical: industrijski, znanstveni, medicinski) na frekvencijama od 2,4 do 2,5 GHz, u kojem je dopušteno bežično povezivanje na malim udaljenostima, bez naknade za uporabu frekvencijskoga spektra. Rabi se postupak frekvencijskoga skoka, kojim se svaki podatkovni paket prenosi na drugoj od mogućih prijenosnih frekvencija razmaknutih po 1 MHz. Time se postiže veza otporna na moguće smetnje i interferencije s drugim komunikacijskim sustavima, tipične propusnosti podataka 1Mbit/s. Bluetooth se osobito rabi za razmjenu datoteka između računala, mobitela i periferijskih uređaja, za što bi inače bio potreban kabel, dok se zahtjevnija povezivanja (na većim udaljenostima, između većeg broja uređaja, s većim brzinama prijenosa podataka) ostvaruju bežičnim računalnim mrežama WLAN.

Citiranje:

Bluetooth. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bluetooth>.