struka(e): | |

Cernik, naselje i općinsko središte u Slavoniji; 1426 st. (2021). Leži u podnožju Psunja, na 166 m visine. Na jugu je morfološki spojen sa sjevernim predgrađem Nove Gradiške. Stanovnici se bave vinogradarstvom, voćarstvom (uzgoj šljiva, jabuka i dr.), stočarstvom (svinja i govedo) i ribolovom, proizvodnim i uslužnim obrtništvom, ponajviše u građevinarstvu, te trgovinom. U naselju je kaštel četverokutna tlocrta s četirima cilindričnim kulama na uglovima, koji je pregrađen u dvorac u XVII. st. Barokni franjevački samostan podignut je oko 1730., a kraj samostana je jednobrodna crkva sv. Petra bogato raščlanjena pročelja; židovsko groblje (XIX. st.). – U pisanim se izvorima spominje od druge polovice XIV. st. kao središnji posjed i utvrda obitelji Dežević s pridjevkom Cernički. Kraljevom je poveljom Cernik 1520. dobio pravo održavanja sajmova. Pod osmansku vlast došao 1536. ili 1537., potkraj XVI. st. postao sjedištem sandžaka (→ cernički sandžak). Prema Evliji Čelebiju, Cernik je bio šeher s više džamija i drugih primjera osmanske arhitekture. Oslobođen je tijekom Bečkoga rata (prvi put 1687., konačno 1691). Smatrajući ga neprikladnim za obranu, general Aenea Caprara dao ga je razoriti 1688. Stanovništvo je tada preseljeno u Požegu. Početkom XVIII. st. na njegovu području osnovano je vlastelinstvo, od 1707. u posjedu obitelji Petraš, te se doseljava novo stanovništvo. Do obnove slavonskih županija 1745. Cernik je bio pod upravom Dvorske komore u Beču, a poslije u sastavu Požeške županije. Nakon Petraša vlasnici su mu, među ostalima, i Markovići, Franjo Colloredo-Mannsfeld, Josip Bombelles i Kulmeri (nacionalizacijom 1946. gube vlastelinstvo i barokni dvorac). U XIX. st. naselje je bilo važno obrtničko središte. Potkraj XIX. st. podiže se drvna, kemijska (alkohol, barut i dr.) i građevinska industrija (opeka, crijep, vapno); od 1897. do 1913. ondje je bila tvornica za kemijsku obradbu drva (dužice, daske). U okolici su sredinom XIX. st. otvoreni ugljenokopi te je za potrebe industrije izgrađena uskotračna šumska željeznica.

Citiranje:

Cernik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/cernik>.