struka(e):

Erdődy [ε'rdø:di], velikaška obitelj madžarskog podrijetla s posjedima u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj sjeverno od Kupe. Utemeljitelj roda bio je Franjo Bakolcz (Bakač) iz Erdőda (danas Ardud) u Satmarskoj županiji (danas na sjeverozapadu Rumunjske), čiji je sin Toma (→ bakač) bio biskup i državni kancelar. Utemeljitelj je obitelji Petar I. (1463–1547), sin Nikole I. i nećak biskupa Tome. U izvorima se spominje 1489. kada mu je kralj Matija Korvin potvrdio plemićki list i grb iz 1459. God. 1511. Petru je dodijeljen barunat s pridjevkom de Monyorókerék (područje današnjeg naselja Eberava, njemački Eberau u Gradišću) i pravo na novo prezime – Erdődy. Nakon smrti T. Bakača, Petar je naslijedio većinu njegovih imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj (Moslavinu, Jelengrad, Dijanovac, Plodin, Kutinu, Okić, Cesargrad, Lipovec i Jastrebarsko). Obitelj je dala mnoge hrvatske banove, državne i vojne službenike te javne djelatnike. Jedan je od istaknutijih Petrov sin Petar II., hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban. Njegov sin Petar III. (1560–1613) utemeljitelj je hrvatskog ogranka obitelji sa sjedištem u Jastrebarskom. God. 1580., zajedno s bratom Tomom II. dobio je od kralja Rudolfa II. potvrdu grofovskoga naslova. Ratovao je protiv Osmanlija te sudjelovao kao zapovjednik u bitki kraj Siska 1593. Tomin sin Krsto I. (1586–1621), bio je kapetan Petrinje i utemeljitelj ugarske grane obitelji, koja je nakon izumrća hrvatske grane (1703) preuzela njezine posjede. Njegov je brat Žigmund I. bio hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban. Krstin sin Emerik I. (1620–90), kapetan Petrinje i Koprivnice, nasilnim je ponašanjem izazvao pobunu kmetova u Novigradu u Posavini (1653–59. i 1670–71). Kao član sudskoga vijeća sudjelovao je u osudi optuženih u Zrinsko-frankapanskoj uroti (1670–71). Njegov je suvremenik i sudionik tih događaja unuk Petra III., Nikola III., hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban. Nakon njegove smrti ugarska grana naslijedila je čast varaždinskoga velikog župana. Tijekom XVIII. st. članovi obitelji Erdődy više su sudjelovali u javnom i političkom životu Ugarske negoli Hrvatske. To se promijenilo s banovanjem Ivana Nepomuka II. Za hrvatskoga narodnog preporoda gotovo svi članovi obitelji svrstali su se uz madžaronsku stranku. Iznimka su tomu bili Sidonija i njezin brat Juraj VII. (u. 1849), koji su pristali uz ilirce. Nakon 1861. obitelj Erdődy više nije igrala istaknutu ulogu u političkom životu Hrvatske, a uskoro se i većina članova obitelji iselila iz domovine. Središnji arhiv obitelji Erdődy čuva se u državnom arhivu Slovačke u Bratislavi, ali je dio građe u Budimpešti i Zagrebu (Hrvatski državni arhiv i Arhiv HAZU).

Citiranje:

Erdődy. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/erdody>.