Gozzano [goc:a:'no], Guido, talijanski pjesnik (Torino, 19. XII. 1883 – Torino, 9. VIII. 1916). Za kratka života, bitno obilježenog ljubavlju prema pjesnikinji A. Guglielminetti i bolešću, izrastao u najistaknutijeg predstavnika tzv. sutonskih pjesnika (crepuscolari). Odmaknuvši se od danuncijanizma, ubrzo se priklonio lirici razgovornog tona i opisno-pripovjedačke strukture, kojima će izraziti tipičan »sutonski« žal za proteklim danima (tempo perduto). Idealizira sve jednostavno, nepriznato ili zaboravljeno u likovima koji simboliziraju njegovu nostalgičnu, umornu sjetu, predosjećaj smrti i potragu za ljubavlju. Istodobno melankoličan i ironičan, tradicionalan i moderan, utjecao na pjesništvo kasnijih desetljeća. Glavne zbirke: Put utočišta (La via del rifugio, 1907), Razgovori (I colloqui, 1911) te nezavršena entomološka pjesma Leptiri (Le farfalle).
