Herbert [he'rbert], Zbigniew, poljski književnik (Lavov, 29. X. 1924 – Varšava, 28. VII. 1998). Tijekom II. svjetskoga rata sudionik pokreta otpora. U Krakovu završio 1947. ekonomiju te u Toruńu 1949. pravo; od 1950. živio u Varšavi. Feljtonima se javio 1948; suradnik i urednik u nerežimskim, antisocrealističkim časopisima. Debitantska pjesnička zbirka Strune svjetla (Struny światła, 1956) jedno je od najznačajnijih izdanja prvoga pjesničkoga naraštaja u poststaljinističkom razdoblju. Vrijednost Herbertova neoklasicističkoga, paraboličnog i ironijskoga pjesništva koje problematizira moralnu jalovost suvremenoga svijeta – nasuprot »arheološkim« slojevima povijesti i mita (posebice sredozemnoga kulturnoga kruga) – potvrdile su zbirke Hermes, pas i zvijezda (Hermes, pies i gwiazda, 1957), Studij predmeta (Studium przedmiotu, 1961) i Gospodin Cogito (Pan Cogito, 1974). Zbirke eruditskih putopisnih eseja Barbarin u vrtu (Barbarzyńca w ogrodzie, 1962), Mrtva priroda s uzdama (Martwa natura z wędzidłem, 1993) te Labirint na moru (Labyrynt nad morzem, 2000) potaknule su estetičko i etičko preispitivanje odnosa prema europskoj baštini. Jedan od najistaknutijih moralnih i umjetničkih autoriteta poljske književnosti i kulture druge polovice XX. stoljeća.
