Izak I. Komnen (grčki Ἰσαάϰος Κομνηνός, Isaákos Komnēnós), bizantski car (Carigrad, 1007 – Carigrad, 1061). Nakon izumrća makedonske dinastije došao vojničkim prevratom na prijestolje 1057. Ojačao je vojnu snagu Carstva; osigurao granice prema Arapima i Pečenezima te odbio navalu Madžara (1059). Kao predstavnik maloazijskoga vojnoga plemstva pokušao je uspostaviti snažnu vojničku vladavinu. Kako bi spriječio smanjivanje državnog zemljišta zbog darivanja manastirima i vlasteli, odlučio je konfiscirati neke svjetovne i crkvene posjede. Tako se sukobio s moćnim patrijarhom Mihaelom Kerularijem, koji se zanosio mišlju da duhovnu vlast stavi iznad svjetovne. Izak je uklonio Kerularija, ali je to prouzrokovalo još jače neprijateljstvo crkve i ogorčenje puka, pa je crkva u savezu s oporbenim činovničkim plemstvom prisilila 1059. Izaka da abdicira te da se povuče u samostan.
