Jovkov [jo'fkof], Jordan, bugarski književnik (Žeravna, 9. XI. 1880 – Plovdiv, 15. X. 1937). Završio vojnu školu u Sofiji i studirao pravo. Učiteljevao u dobrudžanskim selima. Sudjelovao u balkanskim ratovima. Za I. svjetskoga rata bio ratni dopisnik, a 1920–27. službenik bugarskoga veleposlanstva u Bukureštu. Objavio zbirke: Pripovijetke (Razkazi, I–II, 1917–18), Posljednja radost (Posledna radost, 1926), Staroplaninske legende (Staroplaninski legendi, 1927), Večeri u Antimovskom hanu (Večeri v Antimovskija han, 1928). U pripovijetkama seoske i ratne tematike izrazio je humanistički svjetonazor i lirsku suptilnost, uzdižući dobrotu kao jedinu protutežu ratnoj stihiji. Sintezu realističke linearne naracije i romantičarskoga psihološkoga postupka ostvario je u ciklusu priča Žensko srce (Žensko sărce, 1935). Žanrovsku paletu proširio je dramama (Albena, 1930; Borjana, 1932) i romanom Čitluk kraj granice (Čiflikăt kraj granicata, 1934) u kojem raščlanjuje socijalne prilike u vezi s propadanjem veleposjeda. Zaokupljen psihološkom motivacijom ljudskoga ponašanja i postizanjem duhovnih i fizičkih vrlina, drži se bugarskim sljedbenikom A. P. Čehova. Djela su mu prevedena na 37 jezika.