struka(e):
Kanavelić, Petar
hrvatski književnik
Rođen(a): Korčula, 27. XII. 1637.
Umr(la)o: Korčula, 16. I. 1719.
ilustracija
KANAVELIĆ, Petar

Kanavelić (Kanavelović, Canavelli [kanave'li], De Canavellis), Petar, hrvatski književnik (Korčula, 27. XII. 1637Korčula, 16. I. 1719). Školovao se u Korčuli, a nije sigurno da je studirao pravo u Padovi. Zahvaljujući plemićkomu podrijetlu od rane je mladosti obavljao različite dužnosti u rodnome gradu. Članom Velikoga vijeća postao je 1655. Uspješno se bavio i odvjetničkim radom i trgovinom. God. 1663. boravio je u Rimu kao savjetnik korčulanskoga biskupa. God. 1665–68. u službi venecijanskih providura posjetio je više dalmatinskih gradova i pritom uspostavio mnogobrojne književne i kazališne veze. God. 1673. bio je korčulanski izaslanik u Veneciji. Neko vrijeme boravio je i u Dubrovniku, gdje se povezao s tamošnjim književnicima, a bio je i član dubrovačkoga književnog društva Akademije ispraznijeh, osnovana po uzoru na znamenitu rimsku Arcadiju. Posljednje razdoblje života proveo je na Korčuli, ne prekidajući književnu djelatnost.

Kanavelić je plodan i raznovrstan književnik. Pisao je i lirske i epske i dramske tekstove, na hrvatskome, talijanskom i latinskom, ali su mu gotovo sva djela ostala u rukopisima. Početak njegove književne djelatnosti (od 1660) vezan je uz prigodno pjesništvo. Više je puta svojim tekstovima popratio važne povijesne i političke događaje. Napisao je dulju pjesmu Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji o velikome dubrovačkom potresu 1667. i još nekoliko prigodnica u povodu značajnih zgoda iz dubrovačke povijesti, 1671. ispovjednu pjesmu u kojoj ban P. Zrinski na gubilištu priznaje krivnju i dva panegirika poljskom kralju Ivanu III. Sobjeskomu, koji se proslavio oslobodivši Beč od turske opsade (Ivanu Sobieski kralju poljačkomu osloboditelju Beča, 1850). Napisao je i velik broj religioznih pjesama s didaktičnom namjenom, a ljubavna mu je lirika (Boj od Celova, Ljubav promijenjena u omrazu, Zelenko) senzualna i barokno končetozna. Dramsko stvaralaštvo obuhvaća pobožni komad Muka Isukrstova (izveden u Korčuli 1678), dvije prozne tragikomedije (Vučistrah, praizvedba u Dubrovniku 1682. i Sužanjstvo srećno, objavljeno 1871) i pastoralnu dramu Vjerni pastijer, slobodni prijevod drame Pastor fido talijanskog autora G. B. Guarinija. Pripisivano mu je i desetak komedija, ali novija književna povijest poriče Kanaveliću autorstvo. Glavno mu je djelo religiozno-povijesni ep Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman (1858), nastalo pod utjecajem T. Tassa i I. Gundulića. Napisan je osmeračkim kvartinama i podijeljen u dvadeset četiri pjevanja. Glavnu fabulu epa čine legendarni događaji iz života trogirskoga biskupa iz XI. st., ali je djelo prožeto i nizom sporednih epizoda s povijesnim akterima (rat kralja Kolomana u Dalmaciji, osobito opsada Zadra) pa i romantično-viteškim likovima i nevjerojatnim zbivanjima. Započeo je i pisanje protuturskog epa Kara-Mustafa vezijer Azem, ali ga nije dovršio. Žanrovski razvedenim opusom i izgrađenim baroknim stilom Kanavelić se svrstava u red značajnih pisaca iz XVII. st. na hrvatskom jugu.

Citiranje:

Kanavelić, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kanavelic-petar>.