struka(e):
Kincl, Branko
hrvatski arhitekt i urbanist
Rođen(a): Zagreb, 3. IV. 1938.

Kincl, Branko, hrvatski arhitekt i urbanist (Zagreb, 3. IV. 1938). Jedan od najznačajnijih arhitekata druge polovice XX. st., koji je svojim projektima pridonio novim vizurama Zagreba.

Diplomirao je na Arhitektonskome fakultetu 1964. Potom surađivao u atelijeru Vjenceslava Richtera, a 1966–69. usavršivao se u Majstorskoj radionici Drage Galića. Od 1965. u Urbanističkome zavodu grada Zagreba, gdje je radio na generalnim urbanističkim planovima Zagreba (1969–71) te bio voditelj skupine za izradbu Detaljnoga urbanističkoga plana središta Zagreba (1971–73), a od 1974. u Urbanističkom institutu Hrvatske. Od 1977. do 2008. radio je u Zavodu za arhitekturu na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu (od 1993. kao redoviti profesor); 2012. izabran u zvanje profesor emeritus. Bio je i nastavnik na Studiju dizajna te voditelj Studijskoga centra i Ljetne škole arhitekture u Motovunu. Radio i u IGH-u (2008–15).

Realizirao je višestambene zgrade (Mlinarska cesta 14 i Zamenhoffova ul. 24, 1976–81; Petrova ul. 1, 1978–83; Trg V. Mačeka 7, 1979–84; Ul. Republike Austrije 5–9, 1976–83), često interpolacije u središnjim gradskim zonama za koje je 1983. dobio godišnju nagradu »Vladimir Nazor«. Potom je podignuo zapaženi kompleks zgrada Martićeva ul. – Ul. fra F. Grabovca – Ul. B. Kašića (1984–88), a od 1990-ih je većinom radio velike projekte javne namjene kojima je odgovarao na aktualna pitanja kontekstualizma, interpolacije i morfologije (Dom zdravlja Zagreb – Centar u Runjaninovoj ul., 1984–85., s Draženom Juračićem, Nagrada Zagrebačkoga salona 1991; trgovačko-poslovno-stambeni kompleks Centar Kaptol, 1994–97; stadion NK Dinamo u Maksimiru, 1998–2001., s Nikolom Filipovićem, realizirana samo sjeverna tribina i adaptirana zapadna). Izvan Zagreba su posebno zapažene zgrade Komercijalno-distributivnoga centra Tvornice duhana Rovinj u Osijeku (1999–2001., Nagrada grada Zagreba 2002) i Tvornice duhana Rovinj u Kanfanaru (2004–05), kojih su fasade izrađene od različito obojenih i strukturiranih reljefnih ploča kojima je naglasio slikovitost objekta. Realizirao je i nekoliko kuća za odmor, od kojih se ističe vila »K« u Rovinju (1999–2000) s idejnim rješenjem fotonaponskih stakala, i interijera (Centralna ljekarna na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 1998–2001) te obnovu dvorca Kulmer u Šestinama (2001–06).

Izradio je i prvonagrađene projekte na zagrebačkim natječajima za hotel Gradski podrum (1967. s Ines i Nikolom Filipovićem), idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje dijela stambenoga naselja Kajzerica (1989), nogometnoga kompleksa Kajzerica sa stadionom i dvoranom (2006) i polivalentne dvorane Arena Zagreb (2007) te za Športski centar Riva u Kninu (1986. s Borisom Koružnjakom), a ističu se i nerealizirani projekti u Zagrebu (projekt druge scene HNK-a u bloku bivše tvornice Badel u Šubićevoj ul., 1991; projekt Športskoga centra Svetice, 1997., s Filipovićem; urbanističko-prometna studija Sjeverna tangenta, 2006., s IGH-om). Dobitnik je i međunarodnih nagrada: nagrade udruge IAKS – International Association for Sports and Leisure Facilities za Teniski centar Tuškanac, 1995., te nagrade WAN Transport Award za Zračnu luku »Franjo Tuđman«, 2017 (s Velimirom Neidhardtom i Jurom Radićem).

Izlagao je na Zagrebačkom salonu (1979–91), Trijenalu u Milanu (1996) i samostalno u Zagrebu 2001. Od 2006. redoviti je član HAZU-a. Dobitnik je nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« 2012. i »Vladimir Nazor« za 2016. Monografija o njemu objavljena je 2016.

Citiranje:

Kincl, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kincl-branko>.