Kočevje [koče'uje], grad u južnoj Sloveniji, na rijeci Rinži, 47 km jugozapadno od Novog mesta; 8342 st. (2016). Kemijska, drvna, metalna i prehrambena (sir) industrija. U bivšem kopu rudnika smeđeg ugljena (zatvoren 1978) umjetno je jezero. Južno od grada (4 km) nalaze se ostaci utvrde Fridrihštajn (XV. st.). – Prvi se put spominje 1339. U srednjem vijeku posjed grofova Ortenburg. Od 1377. ima status trgovišta. Pošto su ga Osmanlije porušili 1469., rimsko-njemački car Fridrik II. osnovao je novi grad, naselio ga njemačkim kolonistima i dao mu 1471. gradske povlastice. U XVI. st. utvrđen je zbog osmanske opasnosti obrambenim zidovima. Od 1641. nalazio se u posjedu grofova Auersperg. Rimsko-njemački car Franjo II. (→ franjo i.) uzdignuo ga je 1792. na status vojvodstva. Do II. svjetskog rata »otok« njemačkoga govornoga područja u Sloveniji. Tijekom II. svjetskog rata grad je bio pod talijanskom i njemačkom opsadom. U studenom 1943. u Kočevju je održan zbor izaslanika slovenskoga naroda, koji je imao obilježje privremene konstituante.
