struka(e):

Kvak, zagrebački klub za razbibrigu. Osnovali su ga A. Egersdorfer, Ferdo Strozzi, A. Fijan, N. Milan, Franjo Zorac, A. Schlesinger i J. Šenoa. U duhu dokoličarskih europskih društava koja su prakticirala različite oblike kultivirane društvenosti, uz izričitu zabranu bavljenja politikom, Kvak je počeo službeno djelovati 1879., prihvativši pravilnik i obrednik koji su parodirali ceremonijal tajnih društava, osobito slobodnozidarskih. Svaki član imao je kvakačko ime i geslo, a kvakancije toga isključivo muškoga kluba održavale su se svake subote. Članovi i simpatizeri pisali su i skladali humorističku i parodističku poeziju i glazbu, što su se sačuvale u tekstualnim i notnim izdanjima, a izvodile su se na priredbama kojimu su smjele pribivati i žene. Među skladateljima simpatizerima bili su npr. I. pl. Zajc (napisao kvakačku popijevku Klopotec na stihove J. Šenoe) i Gj. Eisenhuth. Potonji je uglazbio parodistički libreto Otelo iliti mletački crnac iz Venecije; opera je praizvedena 1886., a u dramaturškoj i glazbenoj reviziji te pod ravnanjem S. Foretića izvedena je 2002. Kvak je ukinut dekretom Nezavisne Države Hrvatske 1941.

Citiranje:

Kvak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kvak>.