Liebknecht [li:'pknεt], Wilhelm, njemački političar (Giessen, 29. III. 1826 – Charlottenburg, danas dio Berlina, 7. VIII. 1900). Studirao u Giessenu, Berlinu i Marburgu do 1847. Sudjelovao u revoluciji u Njemačkoj 1848–49. Nakon sloma badenskog ustanka emigrirao najprije u Švicarsku, odakle je bio protjeran, a zatim u London (1850–62). Ondje je pod utjecajem K. Marxa i F. Engelsa postao socijalist. Vrativši se nakon amnestije u Prusku, bio je dopisnik različitih njemačkih i inozemnih listova radeći i na organiziranju ogranaka Prve internacionale u Njemačkoj. Zajedno je s A. Bebelom 1869. u Eisenachu osnovao Socijaldemokratsku radničku stranku, čiji je bio zastupnik u Reichstagu (1867–70., s prekidima 1874–1900). Za Francusko-pruskoga rata istupao protiv aneksije Alsacea i Lorene, zbog čega je bio osuđen na dvije godine zatvora. Godine 1875. bio je glavni organizator ujedinjenja njemačkih socijaldemokrata na kongresu u Gothi. Susastavio je i program njemačke socijaldemokracije (Gothaer Programm), prihvaćen na tom kongresu, kojega su K. Marx i F. Engels oštro kritizirali zbog revizionizma. Glavni urednik stranačkoga glasila Naprijed (Vorwärts, 1876–78., 1891–1900). Djela: Političko stajalište socijaldemokracije (Die politische Stellung der Sozialdemokratie, 1869), Znanje je moć – moć je znanje (Wissen ist Macht – Macht ist Wissen, 1872) i Narodna država (Volksstaat, 1878).