Mahmud II., osmanski sultan (Carigrad, 20. VII. 1785 – Carigrad, 1. VII. 1839). Vladao od 1808. kao posljednji izdanak dinastije Osmana Osvajača. Na početku vladavine suočio se s propadanjem Osmanskoga Carstva na Balkanu. Odlukom Bečkoga kongresa 1815. Carstvo je izgubilo dio svojih zemalja – Besarabija je pripala Rusiji, Jonski otoci i Srbija dobili su samoupravu, a britanski brodovi pravo prolaza kroz Dardanele. Kako bi zaustavio propadanje Carstva, pokušao je uvesti reforme, a kada su im se suprotstavili nekadašnji glavni oslonci sultanove moći, janjičari, raspustio ih je (1826) i utemeljio novu vojsku pod svojim izravnim zapovjedništvom. Prihvatio je Grčku samoupravu 1827., ustupio Rusiji ušće Dunava i potvrdio privilegije Vlaškoj i Moldavskoj mirom u Drinopolju (Edirne) 1829., priznao je proširenu autonomiju Srbije (hatišerif od 1830), a egipatskog pašu Mehmeda Aliju mirom u Kutahiji (1833) potvrdio za nasljednoga potkralja (kediva) u Egiptu. Osim reforme vojske, uveo je, među ostalim, kabinetski sustav upravljanja i obvezno osnovno školovanje. Unatoč porazima u ratovima i velikim teritorijalnim gubitcima, njegove su reforme pomogle pri konsolidiranju Osmanskoga Carstva.