struka(e):
Marija, sv.
majka Isusa Krista
Rođen(a): ?, oko 20. pr. Kr.
Umr(la)o: Jeruzalem, oko 35.
ilustracija
MARIJA, sv., G. Tiepolo, Bezgrješno začeće, 1767-69., Madrid, Prado
ilustracija
MARIJA, sv., Rafael, Madona Tempi, 1507-08., München, Alte Pinakothek
ilustracija
MARIJA, sv., Sv. Bogorodica, ikona, 1626., Slepčenski manastir kraj Bitolja

Marija, sv. (aramejski Mirjam, grč. Μαρία, María, lat. Maria) (Bogorodica, Blažena Djevica Marija, Gospa, Majka Božja), majka Isusa Krista (?, oko 20. pr. Kr.Jeruzalem, oko 35). Podatci o Mariji nalaze se u biblijskim Evanđeljima i Djelima apostolskim, a te prilično oskudne podatke nadopunjuju apokrifni kršćanski spisi: Jakovljevo protoevanđelje (II. st.), Pseudomatejevo evanđelje (V–VI. st.), Knjiga o preminuću Bogorodice (III. st.), Arapsko evanđelje o djetinjstvu Isusovu (VI. st.), Evanđelje o rođenju Blažene Djevice (IX. st.). Ranokršćanski pisci (crkveni oci) i srednjovjekovna egzegeza tumače pojedina mjesta u Starome zavjetu kao navještaje ili proroštva o Majci Božjoj. Od IV. st. uspostavlja se nauk i dogma o Mariji kao Bogorodici ili Majci Božjoj, a tada nastaje i mariologija, teološka disciplina o Mariji; istodobno počinje marijanska ikonografija (prikazivanje Marije simbolima i prizorima iz života). Štovanju Marije pridonosi i duhovno pjesništvo te posebno primjena biblijskih tekstova u liturgiji marijanskih blagdana. Poslije se marijanskomu duhovnom korpusu pridružuju mnoge srednjovjekovne legende, privatne objave mistikâ i vizionarâ, a osobito Gospina ukazanja (u najnovije doba, Lourdes, Fatima, Međugorje i dr.), na koje se nadovezuju mnogobrojne pobožnosti te svetišta i prošteništa.

Podatci iz četiriju Evanđelja donose epizode o Marijinu životu: zaruke s Josipom, začeće po Duhu Svetome, susret s rođakinjom Elizabetom, hvalospjev (Veliča duša moja) pri istom susretu, Isusovo rođenje u Betlehemu, poklonstvo triju mudraca s Istoka, Isusovo obrezanje u hramu, bijeg u Egipat, put u Jeruzalem u vrijeme Pashe, svadba u Kani Galilejskoj, susret pod križem i povjeravanje apostolu Ivanu, susret nakon uskrsnuća Kristova. Iz apokrifnih su spisa različiti, većinom legendarni podatci o Marijinim roditeljima Joakimu i Ani, o Marijinu i Isusovu djetinjstvu te o Marijinoj smrti i uznesenju na nebo. Katolička je crkva o Mariji proglasila četiri dogme: Marijino Bogomajčinstvo (Majka Božja, Bogorodica) na ekumenskom koncilu 431. u Efezu, Marijino trajno djevičanstvo na Drugome carigradskom koncilu 553., Bezgrješno začeće proglasio je 1854. papa Pio IX., te Marijino uznesenje Pio XII. 1950. god. (posljednja dogma proglašena u Katoličkoj crkvi).

Premda je kroz ukupnu ranokršćansku literaturu bilo teoloških rasprava o Mariji, tek Toma Akvinski i skolastičari sustavno razrađuju Marijino udioništvo u Kristovu utjelovljenju; od XVII. st. nastaju mnoga djela koja se isključivo bave Marijinom ulogom u otkupljenju (F. Suarez i dr.). Drugi vatikanski koncil u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi (Lumen gentium) obrascem je modernoga teološkoga raspravljanja o Majci Božjoj.

Prema vrstama pučke pobožnosti, prošteništima i slično, Mariji se dodaju različiti nazivi, npr. Gospa Karmelska, Gospa od ružarija, Srce Marijino, Bogorodica od sedam žalosti ili Žalosna Gospa, Marija Pomoćnica, Marija Snježna, Gospa Lurdska i sl. Najpoznatije pobožnosti i molitve posvećene Mariji jesu Gospina krunica (ružarij), Litanije lauretanske, Zdravo Marijo, Anđeoski pozdrav i dr. Posvećene su joj mnoge svetkovine (Velika Gospa, Bezgrješno začeće) i blagdani (Svijećnica, Rođenje Blažene Djevice Marije). Od mnogobrojnih Marijinih prošteništa najpoznatija su: Lourdes, Fatima, Częstochowa, Mariazell, Loreto; u Hrvata: Marija Bistrica, Trsat, Sinj, Solin, Aljmaš, Tekije, Olovo, Međugorje, Trški vrh u Krapini, Marija Gorska u Loboru itd. – U pravoslavlju je prihvaćeno naučavanje i u skladu s tim štovanje Marije prema prvim ekumenskim koncilima (Bogorodica i vazda Djevica), ali ne i novije katoličke dogme. Protestantizam odbacuje povijesnospasenjsku ulogu Marije i osobito štovanje, a prihvaća ju samo unutar utjelovljenja (pavlovsko »rođen od žene«); zbog toga su protestantske crkve od marijanskih blagdana zadržale samo Svijećnicu, Navještenje i Pohođenje. – Važno mjesto Mariji dano je i u Kuranu (Merjema). – Marija je nadahnuće mnogih umjetničkih djela u likovnim umjetnostima, književnosti i glazbi.

Citiranje:

Marija, sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/marija-sv>.