Marchi [ma'rki] (de Marchi, Markić), hrvatska plemićka obitelj iz Splita. Prvi poznati član obitelji bio je Nikola, koji je došao u Split iz Bola na Braču, vjerojatno potkraj XVI. st. U Splitu je obavljao istaknute dužnosti, a 1615. spominje se kao jedan od tridesetorice predstavnika splitskih građana i pučana. Njegovi su potomci 1671. bili primljeni u splitsko plemićko vijeće, a 1698. od Mletačke Republike dobili su titulu conte. Članovi obitelji bili su istaknuti trgovci tkaninama i odjećom, a osobito se isticao Nikolin sin Dujam, koji je od mletačkih vlasti dobio dopuštenje za gradnju mlinova te radionica za izradbu grubog sukna (raše). Potkraj XVII. st. pojedini predstavnici obitelji Marchi istaknuli su se u ratovima protiv Osmanlija u borbama kraj Sinja, Knina, Čitluka, Imotskoga, Ljubuškog i Herceg Novoga. Najistaknutiji, a ujedno i posljednji član obitelji bio je Ivan Petar (1663–1733). Nakon studija u Padovi (1680) obavljao je dužnost suca, savjetnika, sindika i rizničara katedrale u Splitu. Bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik splitske Ilirske akademije (Academia Illyrica ilitivan slovinska), osnovane u Splitu početkom XVIII. st. s namjerom njegovanja hrvatskog jezika. Prevodio je djela s francuskog jezika, napisao je nekoliko neobjavljenih djela na hrvatskom jeziku te knjigu Političar gospodin Ferdinand Katolički prema pisanju Lorenza Grazianija (Il politico Don Ferdinando il Catolico di Lorenzo Graziano, 1708). Svojim je prilozima pomogao izradbu knjige J. B. Fischera von Erlacha o Dioklecijanovoj palači u Splitu te je poticao F. Riceputija pri izradbi djela Illyricum sacrum. Za svojega boravka u Rimu 1728. dobio je diplomu rimskog plemstva. God. 1703. Ivan Petar i njegova braća od mletačkih su vlasti dobili dozvolu da u uvali Maslinica na otoku Šolti sagrade kulu i oko nje selo s crkvom. Oporukom iz 1731. Ivan Petar sav je posjed obitelji, zajedno s bogatom knjižnicom, ostavio jednom od sinova svoje nećakinje Vicence i Ivana Martinisa iz Bola na Braču. Otada je cjelokupno obiteljsko nasljeđe bilo u posjedu obitelji Martinis-Marchi.
