Mićanović, Miroslav, hrvatski književnik (Brčko, BiH, 15. VIII. 1960). Diplomirao je 1985. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik u izdavačkoj kući Naklada MD te u časopisu Quorum (od 1990). U književnost je ušao kao pripadnik naraštaja kvorumaša 1980-ih, prvom pjesničkom zbirkom Grad dobrih ljudi (1984) te kritičarskim tekstovima u knjizi Četiri dimenzije sumnje (1988., s Julijanom Matanović, Krešimirom Bagićem i Vlahom Bogišićem). U pjesničkim zbirkama Zid i fotografije kraja (1989), More i prašina (1991) i Zib (1998) iskazuje se kao lucidan promatrač sklon asocijativnosti. Zbirke Trajekt (2004) i Zapadni kolodvor (2006), okupljene 2010. pod zajedničkim naslovom Jednosmjerna ulica (pod kojim su prvotno tiskane kao kolumna u Jutarnjem listu 2001–03), kao i zbirke Dani (2011) i Obrt za pranje perja (2017), sastavljene su od kratkih priča, često bliskih mikroeseju, crtica i pjesama u prozi, a zbirka Jedini posao (vizije, fantazije, utopije) (2013) koncipirana je kao poetski dnevnik prisjećanja. Objavio je zbirke kratkih priča Vrt s 1001 žaruljom (2011) i Soba Jacka Nicholsona (2016). S Hrvojem Pejakovićem priredio je izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva objavljen u Francuskoj (Les Jeunes Croates, 1989), s Brankom Čegecom pregled hrvatskog pjesništva 1980-ih i 90-ih (Strast razlike, tamni zvuk praznine, 1995), a s Romanom Simićem izbor Mlada hrvatska poezija, objavljen u Ljubljani 2000; uredio je antologiju suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (2006). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2020).
