Nametak, Alija, hrvatski i bošnjački književnik (Mostar, 7. III. 1906 – Sarajevo, 8. XI. 1987). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1929. Kao srednjoškolski profesor radio je u Sarajevu (1930–34., 1935–45) i Podgorici (1933–34). Bio je dugogodišnji urednik Novoga behara (1929–45) i kalendara Narodna uzdanica (1933–45). Zbog sudjelovanja u književnom i kulturnom životu za NDH bio je 1945. osuđen na 15 godina zatvora. Nakon izlaska iz zatvora radio je kao suradnik u Institutu za proučavanje folklora i kao bibliotekar Muzičke akademije u Sarajevu. Prozu s tematikom patrijarhalnoga života muslimanske sredine, osobito propadanja muslimanskih plemićkih obitelji, s katkad naglašenim folklornim elementima, objavljivao je od 1928. u zagrebačkim književnim časopisima. Tiskao je novelističke zbirke Bajram žrtava (1931), Dobri Bošnjani (1937), Ramazanske priče (1941), Za obraz (1942), Mladić u prirodi (1943), Dan i sunce (1944), Trava zaboravka (1966), pučki igrokaz Omer za naćvama (1942), komediju Abdullah-paša u kasabi (1945) te više zbirki muslimanskih narodnih pjesama, a posmrtno su mu objavljeni Sarajevski nekrologij (1994) i Sarajevske uspomene (1997), u kojima je iznio svoja sjećanja na ljude i događaje iz prošlosti.
