struka(e): kazalište
Pahor, Galliano
hrvatski glumac
Rođen(a): Pula, 17. X. 1955.
Umr(la)o: Rijeka, 5. I. 2008.

Pahor, Galliano, hrvatski glumac (Pula, 17. X. 1955Rijeka, 5. I. 2008). Školovao se u talijanskoj glumačkoj školi Istituto di studi per lo spettacolo u Rimu. Član ansambla HNK-a u Rijeci (od 1976. u Talijanskoj drami, od 1986. u Hrvatskoj drami). Odlikovao se osjećajem za komiku i dojmljivim glasom (bariton), koji mu je omogućio uspješne nastupe u glazbenim predstavama. U Talijanskoj drami istaknuo se kao Figaro (Beaumarchais, Figarov pir), Vancek (V. Havel, Audijencija), Il capitano (E. Ionesco, Ćelava pjevačica) i Isidoro (C. Goldoni, Ribarske svađe), a u Hrvatskoj drami kao Fumulo (N. Fabrio – D. Gašparović, Vježbanje života), Herkules/Luda i Ignjat Glembay (M. Krleža, Kraljevo i Gospoda Glembajevi), Rikardo Kozlović (R. Marinković, Glorija) i Admiral (D. Gervais, Karolina Riječka), u stranom repertoaru kao Petypon (G. Feydeau, Dama iz Maxima), Meštar Pathelin (nepoznati francuski autor), Bernard Nightingale (T. Stoppard, Arkadija) i Schürzinger (Ö. von Horváth, Kazimir i Karolina). U glazbenim predstavama bio je Šjor Bepo Pegula (I. Tijardović, Mala Floramye), Don Quijote (M. Cervantes, Čovjek iz Manche), Griša (M. Grgić – A. Kabiljo, Jalta, Jalta) i Fred Graham/Petruccio (C. Porter, Poljubi me, Kato). Nastupao i u Dramskom kazalištu »Gavella« kao Ugo Tudešak (M. Držić, Dundo Maroje), u Istarskom narodnom kazalištu u Puli kao Kreont (M. Gavran, Kreontova Antigona), u Komediji kao Poldo (V. Stulli, Katina Gvardijanka) i Zagrebačkom kazalištu mladih kao Maestro Protić (S. Šnajder, Kamov, smrtopis). Sudjelovao na festivalima (Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto). Glumio na filmu kao Šef mafije (Rusko meso L. Nole, 1997), Alipaša Travnički (Konjanik B. Ivande, 2004) i TV serijama: Talijanski vojnik (I. Hetrich, Kapelski kresovi) i Flavio (Z. Sudar, Naši i vaši).

Citiranje:

Pahor, Galliano. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pahor-galliano>.