struka(e):

pasiva (njem. Passiva, prema kasnolat. passivus: koji trpi), dio bilance poslovnoga subjekta koji korisnicima daje informacije o izvorima financiranja imovine ili aktive. Pasiva se dijeli na obveze (vanjski izvori financiranja imovine) i glavnicu (vlastiti, trajni izvori financiranja imovine). Obveze se prema kriteriju ročnosti podmirenja dijele na kratkoročne (rok podmirenja do godine dana) i dugoročne (rok podmirenja duži od godine dana). Glavnica je ostatak imovine poslovnoga subjekta nakon oduzimanja svih njegovih obveza, a izračunava se iz osnovne bilančne jednadžbe (imovina = obveze + glavnica); označava se i pojmom neto vrijednosti poslovnoga subjekta ili neto imovinom vlasnika. Glavnica može biti individualna (vlastita), partnerska (ortačka) ili dioničarska, što ovisi o pravnom obliku poslovnoga subjekta. U hrvatskoj se praksi glavnica često izjednačuje s računovodstvenim pojmom kapitala. Obično se dijeli na: uplaćenu glavnicu ili kapital i zarađenu glavnicu ili kapital iz poslovanja. Uplaćena glavnica prema hrvatskim je propisima temeljni kapital. Zarađena glavnica stječe se iz poslovanja, izdvajanjem dijela dobiti za rezerve, neto dobiti tekuće godine poslovnoga subjekta i neraspoređene dobiti iz prethodnih godina. U glavnicu ili kapital uključene su i revalorizacijske pričuve. One se javljaju u uvjetima inflacije i rezerva su za očuvanje kapitala s početka razdoblja. Glavnica ili kapital tijekom poslovanja mogu se smanjiti na različite načine, najčešće tako da vlasnik povlači kapital (dividende, udjeli) ili zbog gubitka u poslovanju.

Citiranje:

pasiva. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pasiva>.