Pärt [pært], Arvo, estonski skladatelj (Paide, 11. IX. 1935). Studirao je na Tallinnskome konzervatoriju u klasi Heina Ellera, diplomirao 1963. Već za vrijeme studija radio je na radiju i skladao glazbu za kazalište i film. Pärtov skladateljski put ima nekoliko faza. Prva djela skladao je uglavnom za glasovir i u novoklasicističkome stilu. Opirući se sovjetskoj socrealističkoj umjetničkoj doktrini, Pärt je 1960-ih počeo upotrebljavati dodekafoniju i serijalizam (Necrolog, I. i II.; Simfonija; Perpetuum mobile) te tehniku kolaža (Credo; Pro et contra). Nakon Creda nastupilo je razdoblje u kojem se nadahnjivao ranom glazbom, za kojim je opet uslijedio posve drukčiji stil: počeo se služiti tehnikom koju sam naziva tintinnabuli. Djelima poput Cantus in memoriam Benjamin Britten, Fratres, Summa i Tabula Rasa postao je međunarodno poznat i stekao veliku popularnost. Nezadovoljan statusom u SSSR-u, emigrirao je s obitelji 1980. u Beč pa u Berlin. Nakon 1980. sklada uglavnom za zbor i manje vokalne sastave, uglazbljujući većinom religijske tekstove na različitim jezicima (posebno latinskom i staroslavenskom).