Salandra [sala'ndra], Antonio, talijanski pravnik i političar (Troia, 13. VIII. 1853 – Rim, 9. XII. 1931). Diplomirao pravo na Sveučilištu u Napulju (1872). Redoviti profesor Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Rimu (od 1902) te njegov dekan (1906–10. i 1915–25). Bio je parlamentarni zastupnik u 12 mandata (1886–1924), ministar financija (1891–92., 1893–94. i 1906), riznice (1894–96. i 1909–10) te poljoprivrede, industrije i trgovine (1899–1900), potom predsjednik vlade (1914–16) te ministar vanjskih poslova (1914), unutrašnjih poslova (1914–16) i pomorstva (1915). Premda je na početku I. svjetskog rata proglasio neutralnost Italije, nakon sklapanja Londonskog ugovora s Velikom Britanijom, Francuskom i Rusijom uveo je u svibnju 1915. Italiju u rat na strani Antante. Zbog ratnih neuspjeha bio je prisiljen dati ostavku. Nakon rata bio je predstavnik Italije u Ligi naroda; 1925. povukao se iz političkog života, ali se poslije približio fašistima i postao senatorom (1928). Glavna djela: Talijanska neutralnost 1914 (La neutralità italiana 1914, 1928) i Intervencija 1915 (L’intervento 1915, 1930).
