Sofronicki (Sofronickij) [safran’i'ck’ij], Vladimir, ruski pijanist i glazbeni pedagog (Sankt Peterburg, 8. V. 1901 – Moskva, 29. VIII. 1961). Studirao u Sankt Peterburgu kod Leonida Nikolajeva. Nakon diplome 1921. započeo je pijanističku karijeru. Osim koncerata održanih 1928. u Varšavi i Parizu, nije koncertirao izvan SSSR-a, pa je njegovo ime još i danas razmjerno slabo poznato. Od 1936. bio je profesor na Lenjingradskom, a od 1942. na Moskovskom konzervatoriju. Izgradio je bogat repertoar s osloncem na romantičarsku glasovirsku literaturu, a osobito su cijenjene bile njegove izvedbe djela A. N. Skrjabina. Zbog osobita senzibiliteta i iznimne nadahnutosti u tumačenju glazbe, do smrti je uživao ugled najvećega ruskog pijanista, a među njegove velike poštovatelje ubrajali su se, među ostalima, D. D. Šostakovič, G. G. Nejgauz i V. Horowitz.
