Thorvaldsen [tɔ'ɹvælsən] (Thorwaldsen), Bertel, danski kipar (Kopenhagen, 19. XI. 1770 – Kopenhagen, 24. III. 1844). Uz A. Canovu najznačajniji predstavnik klasicizma u europskom kiparstvu. Nakon studija na Akademiji u Kopenhagenu, od 1797. djelovao pretežito u Rimu, gdje je u nekoliko atelijera sa suradnicima izrađivao mnogobrojne kipove, skupine kipova i reljefe. Pod utjecajem ideja arheologa J. J. Winckelmanna o antičkoj umjetnosti i klasicističkoga stila njemačkog slikara A. J. Carstena izrađivao je kipove i reljefe prema grčkim i rimskim uzorima. Velikom tehničkom vještinom, pretežito u mramoru, oblikovao je likove iz grčke mitologije i legende (Jazon, 1802/03; Heba, 1806; Ganimed s orlom, 1817), antičke povijesti (Ulazak Aleksandra Velikoga u Babilon, reljef u palači Kvirinal u Rimu, 1811–12), alegorijske prikaze i crkvenu plastiku (Krist, 1821–24). Izveo je velik broj javnih spomenika (Lord Byron u Cambridgeu, 1829), portretnih poprsja, nadgrobnih spomenika (papi Piju VII. u bazilici sv. Petra u Rimu, 1823–31) i dekorativne plastike u danskim dvorcima. Znatno je utjecao na europsko kiparstvo XIX. st. U Kopenhagenu se nalazi muzej s većinom njegovih radova, smješten u reprezentativnu klasicističku građevinu (1839–48).
