Weber [ve:'bəɹ], Wilhelm, njemački fizičar (Wittenberg, 24. X. 1804 – Göttingen, 23. VI. 1891). Doktorirao je 1826. na Sveučilištu u Halleu. Radio je na sveučilištima u Halleu (1827–31), Göttingenu (1831–37. i od 1849) i Leipzigu (1843–49). Jedan je od osnivača udruge Göttingen Magnetische Verein (1833).
S Carlom Friedrichom Gaussom uveo je prvi apsolutni mjerni sustav električnih i magnetskih jedinica (1832), pridonio razvoju osjetljivih magnetometara i drugih magnetskih instrumenata, konstruirao prvi telegraf (1833) kojim se moglo komunicirati između Fizičkog laboratorija i Astronomskoga opservatorija u Göttingenu (na udaljenosti 3 km), proučavao je magnetizam Zemlje te objavo Atlas magnetizma Zemlje: izrađen prema elementima teorije (Atlas des Erdmagnetismus: nach den Elementen der Theorie entworfen, 1840., koautor C. F. Gauss). U suradnji s bratom Eduardom Weberom, anatomom i fiziologom, objavio je rad Mehanika ljudskog hoda (Mechanik der menschlichen Gehwerkzeuge, 1836), a njegovi najvažniji znanstveni rezultati objavljeni su u djelu Elektrodinamičko određivanje mase (Elektrodynamische Maassbestimmungen, 1846). S Friedrichom Kohlrauschom je mjerenjem utvrdio da je omjer jedinice električnoga naboja mjerenog u elektrostatskim i elektromagnetskim CGS-jedinicama po iznosu i dimenziji približno jednak brzini svjetlosti (1856).
Bio je član Akademije znanosti u Göttingenu (od 1831), Royal Society (od 1850) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1889). Po njem je nazvana mjerna jedinica veber i krater na Mjesecu (Weber).
