struka(e):

albedo (lat.: bjelina) (znak A), fizikalna veličina koja opisuje odražavanje svjetlosti s površine tijela koja sama ne svijetle, omjer toka zračenja odražene svjetlosti prema toku zračenja svjetlosti koja je pala na tijelo. Potpuno bijelo tijelo odrazilo bi svu svjetlost i imalo albedo jednak jedan, a apsolutno crno tijelo ne bi odrazilo ništa i imalo bi albedo jednak nuli. Mjerna je jedinica albeda broj jedan.

U meteorologiji se vrijednosti albeda određuju za različite vrste površine tla. Albedo za tlo prekriveno šumom iznosi 5% do 10%, suhom zemljom 10% do 15%, travom 25%, svježim snijegom 80%. Prema satelitskim mjerenjima albedo sustava Zemlja–atmosfera iznosi oko 30%.

U astronomiji se određuje albedo planeta, satelita, planetoida i dr. Albedo Mjeseca iznosi 0,11, tj. Mjesec odbija 11% svjetlosti koja na njega padne sa Sunca. Među planetima najveći albedo ima Venera (0,90), a najmanji Merkur (0,07). Najveći albedo u Sunčevu sustavu imaju Saturnov satelit Enkelad (0,99) i patuljasti planet Erida (0,96), a najmanje imaju ugljikovi planetoidi (0,03–0,1) i jezgre kometa (0,04). Općenito, veći albedo imaju tijela prekrivena gustim oblacima ili ledom, a manji tamna stjenovita tijela.

Citiranje:

albedo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/albedo>.