analitika (grč. ἀναλυτıϰὴ [τέχνη]: umijeće razlaganja).
1. Prema Aristotelu, umijeće razlaganja (analiziranja) misaonih oblika – pojmova, sudova i zaključaka.
2. Sinonim za Aristotelovu formalnu logiku; naziv Aristotelovih logičkih djela koja tvore treći dio Organona. To su spisi: Prva analitika (Ἀναλυτıϰὰ πρότερα) koja sadrži nauk o zaključivanju i Druga analitika (Ἀναλυτıϰὰ ὕστερα) koja sadrži nauk o dokazivanju.
3. Transcendentalna analitika, kao dio transcendentalne logike u Kantovoj Kritici čistoga uma, nauk o apriornim oblicima čiste razumske spoznaje.
4. U filozofiji Martina Heideggera »egzistencijalna analitika tubitka«, sinonim za fundamentalnu ontologiju.
