struka(e):
ilustracija
BICIKL, natjecateljski
ilustracija
BICIKL, standardni
ilustracija
BICIKL, terenski (brdski) s amortizerima
ilustracija
BICIKL, za trkališta

bicikl (bi- + -cikl), vozilo na dva kotača koje vozač pokreće vlastitom snagom. Praktična svojstva bicikla u suvremenoj izvedbi – mala masa, lako održavanje i rukovanje – osigurali su mu najširu uporabu u svakodnevnom životu i športu. Najstariji preteča modernoga bicikla bio je Sivracov célérifère (1790), zapravo drveni lik životinje (konja, lava) na drvenim kotačima spojenima prečkom, a vozač ga je pokretao izmjeničnim odupiranjem nogu o tlo. Karl von Drais demonstrirao je 1818. u Parizu svoju dvokolicu (draisienne), kojom je učinjen velik napredak jer se moglo upravljati prednjim kotačem. Pogon pedalama pojavio se između 1840. i 1865., a pripisuje se raznim izumiteljima: Škotu Kirkpatricku Macmillanu, Nijemcu Philippu Moritzu Fischeru, Francuzu Pierreu Lallementu (koji je svoj izum prodao prvomu tvorničaru biciklâ Pierreu Michauxu). Edward Alfred Cowper uveo je žbice od čeličnih žica tangencijalno pričvršćenih na glavinu, Harry John Lawson lančani prijenos s pedala na stražnji kotač, John Boyd Dunlop pneumatični gumeni obruč, Nicolaus Dürkopp slobodni hod pedala, čime je bicikl postupno dobio današnji oblik. Vozila slična biciklu jesu tricikl (na tri kotača), tandem (s više sjedala i pedala za više vozača), monocikl (s jednim kotačem; rabi se za artističke izvedbe). Primjenom motornoga pogona na biciklu, potkraj XIX. st., nastao je motocikl. U novije doba sve se češće rabe električni bicikli s pomoćnim elektromotorom napajanim iz akumulatora.

Suvremeni bicikl sastoji se od okvira, kotača, pogonskoga i upravljačkog dijela. U sredini okvira nalazi se pogonski lančanik s dvjema pedalama, koji je lancem povezan s lančanikom na stražnjem kotaču. Upravlja se usmjerivanjem prednjega kotača, uležištena u okretnu vilicu s upravljačem (guvernal). Po konstrukciji i namjeni bicikli se razvrstavaju u 5 kategorija. Standardni bicikl ima težak okvir, kotače s velikim promjerom i širinom guma 3 do 5 cm, široko sjedalo, jednostavne kočnice, može imati i mehanizam za mijenjanje prijenosnog omjera okretanja pedala i kotača, masa mu je 14 kg ili veća, lako se održava i jeftin je, namijenjen za vožnju na manje udaljenosti. Prijenosni bicikl razlikuje se od standardnoga po sklopivu okviru i manjem promjeru kotača. Dječji bicikl sličan je standardnome, ali ima izrazito malen promjer kotača. Terenski (brdski) bicikl postao je vrlo popularan u pol. 1970-ih i prikladan je za vožnju po svim podlogama i terenima. Promjer kotača nešto mu je manji, ima robustne široke gume (5 do 8 cm), često i amortizere, snažnije kočnice i velik broj prijenosnih omjera (do 21), to pak omogućuje vožnju i na strmu usponu. Natjecateljski bicikl karakteriziraju lagana konstrukcija, kvalitetan materijal i usko sjedalo. Njegove su podvrste standardni natjecateljski bicikl (masa 8 do 11 kg, uske gume od 18 do 25 mm, prijenosni mehanizam za izbor do 18 prijenosnih omjera), terenski natjecateljski bicikl (brdski, masa 8 do 12 kg, amortizeri, širina guma 4 do 8 cm, mogućnost izbora do 27 prijenosnih omjera) i bicikl za trkališta (masa 5 do 7 kg, uske gume od 18 do 20 mm, izravan prijenos).

Citiranje:

bicikl. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bicikl>.