struka(e):

biskup (lat. episcopus, od grč. ἐπίσϰοπος: nadzornik, predstojnik), viši crkveni dostojanstvenik; poglavar određenoga crkvenog područja (biskupije, eparhije). U Katoličkoj, Pravoslavnoj (→ episkop) i Anglikanskoj crkvi biskupi se smatraju nasljednicima apostola i namjesnicima Kristovim; kod protestanata poglavar zemaljske crkve (u Njemačkoj i Austriji) također se naziva biskup, ali nema ređenja; njegova je vlast zemaljskoga prava. Kod katolika biskupa imenuje papa (pri izboru se vodi računa o prijedlozima mjesnih biskupskih konferencija), kod pravoslavnih patrijarh u zajednici sa svetim sinodom, kod anglikanaca šira zajednica. U Katoličkoj crkvi biskup svoju vlast obavlja u hijerarhijskoj povezanosti s papom i drugim članovima biskupskog zbora (sudjelovanje na koncilu i pokrajinskim sinodama). Njegova vlast proizlazi iz biskupskoga ređenja (biskupski sakramenat reda) i određena je crkvenim pravom. Biskup u punom smislu samo je dijecezanski biskup (ordinarijus) i on ima potpunu vlast u svojoj biskupiji (osim stvari koje su rezervirane papi), pritom mu pomažu kurija i svećenici njegove biskupije; papa može, kao ispomoć dijecezanskom biskupu, imenovati pomoćne biskupe ili biskupa koadjutora. Osim biskupa kojima je povjerena uprava biskupije, postoje i naslovni (titularni) biskupi. U rimskom obredu najvažnija su obilježja (insignija) biskupske vlasti: prsten, križ, štap, mitra, u metropolita i palij.

U ranom kršćanstvu biskupska se funkcija kao funkcija vođe zajednice prepletala sa svećeničkom, od kraja II. st. biskupi se drže nasljednicima apostola i isključivo vode brigu o zajednici. Izbor biskupa uskoro sa zajednice prelazi na klerike, a od XI. st. na papu. Po crkvenome pravu biskupi s navršenih 75 god. mora podnijeti ostavku, a papa odlučuje o njezinu prihvaćanju ili produljenju službe.

Citiranje:

biskup. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/biskup>.