struka(e):

branitelj.

1. Stručni pomagač okrivljenoga u kaznenom postupku. Branitelj nije procesni subjekt, jer ne zamjenjuje okrivljenoga, koji u postupku mora istupiti osobno. U hrvatskom pravu za branitelja se može uzeti samo odvjetnik, a odvjetnika može zamijeniti odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom u postupku za djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora do pet godina. Pred Vrhovnim sudom, kada ovaj odlučuje u vijeću od 7 sudaca, branitelj može biti samo odvjetnik koji nakon položenoga pravosudnog ispita ima praksu od najmanje pet god. u pravosudnim tijelima ili u odvjetničkoj pisarnici. Branitelj je ovlašten u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzeti okrivljenik, a njegova prava i dužnost prestaju kada okrivljenik opozove punomoć. Branitelj ne može biti oštećenik, bračni, odnosno izvanbračni drug i srodnik oštećenika kojega zakon isključuje. Branitelj ne može biti ni osoba pozvana kao svjedok, osim ako je oslobođena dužnosti svjedočenja, niti to može biti osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudac ili državni odvjetnik. Jedan okrivljenik može istodobno imati najviše 3 branitelja, obrana je osigurana kada u postupku sudjeluje jedan od njih. Ako sam ne uzme branitelja, okrivljeniku će se, radi osiguranja obrane, postaviti branitelj po službenoj dužnosti.

2. Dragovoljac i pripadnik oružanih snaga RH (Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova) koji je organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta RH u bilo kojem razdoblju od 30. V. 1990. do 30. VI. 1996.

Citiranje:

branitelj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/branitelj>.