struka(e):

encefalitis (grč. ἐγϰέφαλος: mozak + -itis), upala mozga različita uzroka, najčešće izazvana nizom različitih virusa (enterovirusi, arbovirusi, herpesvirusi, virus bjesnoće, virus humane imunodeficijencije), bakterijama, praživotinjama i helmintima. Česta je i popratna upala moždanih ovojnica (meningitis). Simptomi ovise o mjestu oštećenja u mozgu i djelovanju uzročnika na moždane stanice. Sindrom encefalitisa čine vrućica, obično uz znakove podražaja moždanih ovojnica (npr. ukočenost šije), te različiti poremećaji svijesti (epileptični grčevi, smetenost, delirij, pospanost, stupor, koma), poremećaji govora, kljenuti udova, poremećaji ravnoteže, trzaji mišića te kljenuti mišića očiju i lica. Katkad je uzrok encefalitisa ponajprije imunološka reakcija (paraencefalitis i postinfektivni encefalitis nakon gripe, ospice, rubeole, zaušnjaka itd.). U rijetkim slučajevima nastaje i nakon cijepljenja (postvakcinalni encefalitis). Liječi se uzročno.

Citiranje:

encefalitis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/encefalitis>.