etiketa (franc. étiquette, od starofranc. estiquer < franački stikkan: pričvrstiti).
1. Naljepnica (natpis, cedulja) na kojoj je označena vrsta, količina, cijena, podrijetlo neke robe, sadržaj ili odredište neke pošiljke itd.
2. Skup tradicionalnih pravila ili pravila o ponašanju u nekim društv. sredinama (dvorska, diplomatska etiketa) reguliranih posebnim odredbama.
3. Način označavanja ponašanja u društvu, koje se smatra nenormalnim ili devijantnim, pa se izdvaja kao poseban »tip« (npr. zločinac, prostitutka, urotnik, izdajnik, narkoman i sl.). Teorija etiketiranja (labelling theory) u etnometodologiji objašnjava da je ponašanje etiketirano kao devijantno podjednako zbog toga što su pojedinac ili skupina uistinu narušili društv. ili zakonske norme ponašanja kao i zbog toga što drugi ljudi u to vjeruju ili sumnjaju.