Curtius [ku'rcius], Georg, njemački filolog helenist (Lübeck, 16. IV. 1820 – Hermsdorf, poljski Sobieszów, danas dio Jelenie Góre, 12. VIII. 1885). Brat Ernsta Curtiusa. Nakon habilitacije u Berlinu 1846. profesor klasične filologije u Pragu, Kielu i Leipzigu. Njegova se Grčka školska gramatika (Griechische Schulgrammatik, 1852) rabila pola stoljeća i do 1902. doživjela 23 izdanja. Osnove grčke etimologije (Grundzüge der griechischen Etymologie, 1858–62) životno mu je djelo, utemeljeno na osobnoj teoriji glasovnoga razvoja, izdavano pet puta. Curtius je unaprijedio grecistiku i tako što je iz tadanje indoeuropske lingvistike preuzeo poredbenu metodu svojega suvremenika indoeuropeista Augusta Schleichera; pred smrt se bezizgledno suprotstavljao novoj, mladogramatičarskoj indoeuropeistici svojih učenika Karla Brugmanna i Hermanna Osthoffa.
