struka(e):
ilustracija
GRAB, 1. obični grab, Carpinus betulus: a) grančica s muškim i ženskim cvjetovima, b) grančica s plodovima; 2. bijeli grab, Carpinus orientalis: a) grančica s muškim i ženskim cvjetovima, b) grančica s plodovima; 3. crni grab, Ostrya carpinifolia: a) grančica s muškim i ženskim cvjetovima, b) grančica s plodovima

grab (Carpinus, Ostrya), rodovi listopadnog drveća i grmlja iz por. breza (Betulaceae). Rašireni su isključivo u umjerenom pojasu sjeverne polutke (istočni dio Azije, atlantska Sjeverna Amerika i Europa), a pripada im oko 20 vrsta. U Europi samoniklo dolaze samo obični grab (Carpinus betulus) i bijeli grab (Carpinus orientalis). Obični je grab 20 do 30 m visoko drvo svijetlosive kore, srednje, zapadne i južne Europe. Kod nas se pojavljuje najčešće u mješovitim sastojinama s hrastom kitnjakom u zajednici Querceto-Carpinetum i s hrastom lužnjakom u zajednici Carpineto–Quercetum roburis. Njegovo svijetlo, gusto, tvrdo i teško drvo upotrebljava se kao kolarsko, tokarsko i rezbarsko, služi za izradbu stolarskog alata i izvrsno je ogrjevno drvo. Bijeli grab (bjelograbić) je omanje (većinom do 10 m, rijetko 15 m visoko) drvo, rašireno u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji. U Hrvatskoj čini u submediteranskim krškim područjima posebne tipove listopadnih šuma i šikara. S običnim i bijelim grabom pojavljuje se i njima srodan crni grab (Ostrya carpinifolia). U nas je raširen u području krških šuma. Drvo je crnoga graba teško, tvrdo, čvrsto i žilavo, a upotrebljava se u gradnji strojeva (čunkovi tekstilnih strojeva), glasovira, drvenih zupčanika, klupa za blanjanje, tokarenje i rezbarenje te u kolarstvu.

Citiranje:

grab. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/grab>.