struka(e):
ilustracija
GUŠTERAČA, 1. žučni vod, 2. silazni dio dvanaesnika, 3. glava gušterače, 4. mezenterična krvna žila, 5. tijelo gušterače, 6. rep gušterače, 7. trbušna aorta, 8. vena porte

gušterača (pankreas), žlijezda probavnog sustava s vanjskim i unutarnjim lučenjem. Smještena je u gornjem dijelu trbušne šupljine, iza potrbušnice, te ima glavu (uloženu u udubljenje dvanaesnika), tijelo (smješteno iza želuca) i rep (prebačen preko gornjega kraja lijevog bubrega). Glavnina mase gušterače građena je poput seroznih žlijezda slinovnica (otuda i naziv »trbušna slinovnica«) i obavlja vanjsko lučenje mnogobrojnih enzima za probavu masti (lipaza i dr.), bjelančevina (tripsin, kimotripsin, ribonukleaza i dr.) i ugljikohidrata (amilaza). Oni se izlijevaju u dvanaesnik kroz kanaliće koji se spajaju u glavni izvodni kanal, a ovaj se spaja s glavnim žučovodom. Unutarnje lučenje obavljaju Langerhansovi otočići, okruglaste nakupine tračaka epitelnih stanica (ima ih ukupno milijun do milijun i pol), najviše u repu gušterače. Ima više vrsta stanica koje su zastupljene u različitom postotku, a svaka od njih luči poseban hormon polipeptidne strukture: α-stanice (20%, glukagon), β-stanice (60 do 80%, inzulin), δ-stanice (5%, somatostatin) i PP-stanice (pankreasni polipeptid). Acinusne stanice i stanice malih kanalića luče izrazito alkaličan gušteračni sok (pH 8,0 do 8,3) u količini oko 1 L na dan, što je važno za nastajanje alkalne reakcije u dvanaesniku, koja je potrebna za djelatnost probavnih enzima. Lučenje gustoga soka potiču probavni hormon kolecistokinin i lutajući živac (vagus), a rijetkoga soka probavni hormon sekretin. U samoj gušterači luči se i tripsinski inhibitor, koji sprječava proteolitičke enzime da probave samu gušteraču (što se pak može dogoditi kod akutnog pankreatitisa).

Citiranje:

gušterača. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gusteraca>.