struka(e):

homofonija (prema grč ὁμόφωνος: jednoglasan, istozvučan).

1. Kompozicijski slog od jedne istaknute, većinom gornje dionice, kojoj je povjerena glavna melodijska linija, i od većinom akordičke pratnje, koja ju podupire ili upotpunjuje. Homofonija je karakteristična za monodijski stil baroka, kao i za glazbu klasike i romantizma. Suprotna je homofoniji polifonija.

2. Pojava da se dvije ili više riječi različita postanja i značenja i načina pisanja isto izgovaraju. Homofoni ili istoznačnice su npr. rijeka i Rijeka (grad), engleski right (pravo) i write (pisati), francuski vers (stih) i verre (čaša) itd.

Citiranje:

homofonija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/homofonija>.