struka(e):

humanističke znanosti, akademske discipline koje se bave pitanjem čovjeka i ljudskih vrijednosti u različitim segmentima ljudskoga života. U modernom određenju, obuhvaćaju filozofiju, teologiju, jezik (lingvistiku), povijest, književnost, antropologiju, umjetnosti te neke poddiscipline koje dijele, najčešće s društvenim znanostima. Zadaća im je istraživanje i razmatranje čovjekova odnosa spram svijeta te proučavanje proizvoda ljudskoga duha, stoga one ne polaze od materijalne egzaktnosti prirodnih, tehničkih i nekih društvenih znanosti, već se većina njih najčešće koristi analizom, kritikom i interpretativnim pristupom predmetu proučavanja. Smatraju se najstarijom grupom znanosti (znanja), koje su temelji u antičkim disciplinama. U tom smislu, u antičkoj su Grčkoj ta znanja bila usmjerena odgoju (paideia), kao obrazovanje dječaka za život koji uključuje sklad duha i tijela, a temelj su im postavili sofisti u V. st. pr. Kr. U Rimu, Ciceron se zalagao za retorička znanja i proklamirao upravo humanitas temeljem tadašnjega znanja. U srednjem vijeku, pod utjecajem kršćanstva, paideia i humanitas su, osobito od sv. Augustina, uključeni u kršćanski nauk. Međutim, s obzirom na začetke sistematizacije znanstvenih disciplina u novome vijeku, svoj puni smisao dobivaju u doba humanizma i renesanse. U XV. st. talijanski humanisti nastojali su odrediti ta znanja u okviru humanističkih studija (studia humanitatis) koji bi se oslobodili srednjovjekovnoga teološkog programa. Bila su uključena znanja iz retorike, gramatike, poetike, povijesti, moralne filozofije te studija grčkog i latinskoga. Nakon prosvjetiteljstva, od XIX. st. humanističke znanosti nastoje se razlikovati od prirodnih znanosti, kojima je cilj neutralno promatranje svijeta i pojava neovisno o ljudskom faktoru. Stoga se, u suvremeno doba, one nastoje odrediti upravo kao istraživanja proizvoda ljudskoga duha. W. Dilthey određuje ih »duhovnim znanostima« ili »ljudskim znanostima« jer su izvan i u pozadini prirodnih znanosti. H. Rickert pokazuje kako je između prirodnih i humanističkih znanosti ipak ključna razlika u pristupu, odnosno metodi. Dok su prirodne znanosti usmjerene na izvođenje općih zakonitosti, humanističke znanosti nastoje izvoditi zajedničke vrijednosti, ali unutar posebnih (partikularnih) zakonitosti, i ne smjeraju općima te su u tom smislu idiografske.

Citiranje:

humanističke znanosti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/humanisticke-znanosti>.