inventura (srednjovjekovni latinski inventura; usporedi njemački Inventur), popis imovine i obveza poduzeća na određeni datum. U jednostavnome knjigovodstvu inventurom se utvrđivao rezultat poslovanja razdoblja uspoređivanjem neto imovine (kapitala) na kraju razdoblja u odnosu na njegov početak. U dvostavnome (dvojnome) knjigovodstvu rezultat poslovanja razdoblja utvrđuje se sučeljavanjem prihoda i rashoda. Inventurom se usklađuje knjigovodstveno stanje imovine i obveza poduzeća sa stvarnim stanjem. Inventura može biti redovita, izvanredna i kontinuirana. Redovita inventura provodi se najkasnije prije sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja, a izvanredna po potrebi. Kontinuirana inventura provodi se po posebnom planu tijekom cijele poslovne godine tako da svaka vrsta imovine i sve obveze moraju biti popisane najmanje jedanput godišnje. Inventuru provodi popisna komisija, u koju ne mogu biti imenovane osobe odgovorne za rukovanje imovinom koja se popisuje ni osobe koje sudjeluju u provedbi određene transakcije. Pri inventuri materijalne imovine može doći do inventurnih viškova i inventurnih manjkova. Inventurni viškovi javljaju se ako je stvarno stanje imovine veće od knjigovodstvenoga, a knjiže se u korist prihoda poduzeća. Inventurni manjkovi javljaju se ako je stvarno stanje manje od knjigovodstvenoga, a mogu se knjižiti na teret rashoda poduzeća i/ili na teret odgovorne osobe. Kod nematerijalne imovine i obveza u klasičnom smislu nema fizičkih razlika (viškova i manjkova) već se utvrđuju vrijednosne razlike između knjigovodstvenoga stanja i fer (tržišne) vrijednosti, odnosno vrijednosti po kojoj se imovina može na tržištu unovčiti, a obveze isplatiti. Pojedinačni dokumenti koji se sastavljaju prilikom popisa zovu se inventurne ili popisne liste, a rekapitulacija ili sinteza tih isprava inventar.
