struka(e):

jeka ili eho (grč. ἠϰώ), odjek. U fizici, vraćanje emitiranih valova zbog odbijanja od neke površine, tako da reflektirani val dolazi promatraču sa zakašnjenjem u odnosu na izvorni val. Ako je poznata brzina širenja valova, mjerenjem vremena koje protekne od odašiljanja valova do pojave jeke može se izračunati udaljenost reflektirajuće površine od mjesta emitiranja. Na načelu odbijanja elektromagnetskih valova temelji se radar. Ljudsko uho čuje jeku zvučnih valova kada je vremenski razmak između odašiljanja i povratka vala veći od 0,1 s, što odgovara duljini puta od približno 34 m ili udaljenosti reflektirajuće površine od 17 m. Za nastanak snažnog odjeka prirodno okruženje su stijene kanjona. Pri manjoj udaljenosti nastaje miješanje obaju valova, pazvuk (pajeka).

Citiranje:

jeka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jeka>.