kozmos (grčki ϰόσμος: red; nakit; svemir).
1. Svemir, svijet ili sveukupnost svega živog i neživoga. U antičkoj grčkoj mitologiji i filozofiji kozmos se kao »uređen« svijet (svjetski »poredak«) suprotstavlja kaosu. U izvornom smislu kozmos znači troje: svrhovito raščlanjen poredak, bilo bića bilo zajednice, ustrojstvo pojedinačne osobe koje ga uzdiže iznad drugih i vojničku poslušnost, odn. spremnost da se uklopi u zadani poredak. U kozmos antičkoga svijeta uklopljena su ne samo stvorena bića, nego i bogovi. U srednjem vijeku ideju kozmosa zamjenjuje poredak stvorenja (ordo), u koji sada ne spada Bog kao stvoritelj. Novi vijek zamjenjuje oba ova nazora idejom sustava u kojem je cjelina veća od svojih dijelova (G. W. F. Hegel) i utoliko predstavlja njihovu istinu. Taj, u cjelini spekulativni nazor o kozmosu i svijetu postupno je, od XVII. do XIX. st., potisnula prirodoznanstvena slika svijeta, u kojoj su dominirale teorija prostora i vremena I. Newtona i hipoteza o postanku kozmosa I. Kanta i P. Laplacea. Matematičkim otkrićem neeuklidskih struktura prostora F. Gaussa i B. Riemanna, te postavljanjem opće teorije relativnosti A. Einsteina i astronomskim otkrićem kretanja spiralne maglice E. Hubblea, radikalizirana je novovjeka prirodoznanstvena slika svijeta.
2. U astronomiji → svemir